Zubna proteza zakačena na lokatore podrazumeva
ugradnju između dva i četiri dentalna šrafa po vilici i prikopčavanje
dentalne proteze na ugrađene zubne implante. Ključne razlike između
proteze na zubnim implantima i fiksnog zubnog rada je u tome što je
proteza manje komforna, ali je sa druge strane cenovno povoljnija i može
da se skida, što olakšava održavanje.
Razlog zašto je proteza na lokatorima manje komforna je to što
na donjoj vilici proteza znatno lošije stoji nego na gornjoj vilici.
Može se očekivati povremeno zapadanje hrane, malo pomeranje samog
implantnog rada i osećaj koji nije isti u poređenju sa prirodnim zubima.
Pacijenti koji su ranije imali obične zubne proteze su po pravilu više
nego zadovoljni protezama na lokatorima, ali pacijenti koji su donedavno
imali prirodne zube ponekad očekuju više od proteze.
Sama procedura izrade proteze je relativno jednostavna. Idealan
broj dentalnih implanata za zubnu protezu na drikerima je četiri na
svakoj vilici, ali često se rade i proteze sa tri implanta po vilici.
Prva faza izrade dentalne proteze na lokatorima podrazumeva ugradnju dva
do četiri zubna implanta, prešivanje dentalnih šrafova i period
mirovanja od minimum tri meseca u donjoj i četiri meseca u gornjoj
vilici za srastanje titanijumskih šrafova sa viličnom kosti. Nakon toga
zubni implanti se otvaraju, na veštačke zube se šrafe lokatori, a u
dentalnu protezu se ubacuju prstenovi koji će se zakačiti na implantne
lokatore kao drikeri. Nova zubna proteza se uglavnom izrađuje nakon par
meseci od ugradnje titanijumskih šrafova, a u međuperiodu se nosi stara
zubna proteza koja je mekano podložena nakon ugradnje zubnih šrafova. U
određenim slučajevima se može izraditi nova proteza pre ugradnje zubnih
titanijumskih implanata i koristiti se u periodu dok zubni implanti
srastaju za viličnu kost.
Pomenuli smo već da kod zubne proteze ne morate brinuti o
eventualnim komplikacijama, jer ukoliko se dogodi da se titanijumski
šraf ne integriše u viličnu kost cela implantno-protezna konstrukcija
nastavlja da se drži na preostala tri implanta. Takođe, mnogo je lakše
reparirati zubnu protezu ako se nešto dogodi sa samom protezom nego
reparirati fiksni cementirani rad. Doduše, ova lakoća održavanja dolazi
na uštrb komfora i funkcionalnosti (u odnosu na fiksni rad).
Važno je napomenuti da zubna proteza na lokatorima omogućava lak
prelazak sa proteze na fiksni implantni protetski rad, jer je više od
polovine šrafova već na mestu.
Zanima vas koja je cena proteze na zubnim implantima u vašem slučaju? Zakažite detaljan pregled i konsultacije sa našim stručnjacima, pozovite nas odmah na +381 64 43 50 30.
Ključne razlike između proteze na zubnim implantima i fiksnog zubnog mosta je u tome što je proteza manje komforna, ali je sa druge strane cenovno povoljnija i može da se skida, što olakšava održavanje.
Razlog zašto je proteza na lokatorima manje komformna od fiksnog mosta je to što ona često prekriva veći deo desni, odnosno ima granice i veličinu sličnu standardnim totalnim protezama. Međutim, veoma je stabilna u ustima pa se pacijenti na nju brzo naviknu. Zubne proteze na implantima, iako čvrsto stoje, bi trebalo da se izvade iz usta nakon svakog jela, operu, i ponovo vrate u usta. U toku jela se može očekivati povremeno zapadanje hrane, malo pomeranje samog implantnog rada i osećaj koji nije isti u poređenju sa prirodnim zubima.
Pacijenti koji su ranije imali obične zubne proteze su po pravilu više nego zadovoljni protezama na implantima, ali pacijenti koji su donedavno imali prirodne zube ponekad očekuju više od proteze.
Velika prednost proteze na implantima u odnosu na fiksni most je to što ne zahteva mnogo kosti i u većini situacija kada je pacijent izgubio svoju kost – ne zahteva nadogradnju kosti. Procedura ugradnje implantata i izrade zubne proteze je jednostavna i relativno jeftina.
Ono što protezu na implantima razlikuje od obične proteze je izuzetna stabilnost, posebno u donjoj vilici. Obične totalne proteze znatno lošije stoje u donjoj nego u gornjoj vilici, te se pacijenti često muče sa donjom protezom. Teško im je da žvaću, ponekad i da govore, jer se proteza vrlo lako pomeri sa ležišta čak i pri najmanjim pokretima usana i jezika. Na svu sreću, postoji rešenje i za takve probleme a to je izrada zubne proteze ili fiksnog mosta na implantima.
Sama procedura izrade proteze je relativno jednostavna. Idealan broj dentalnih implanata za zubnu protezu na drikerima je četiri na svakoj vilici, ali često se rade i proteze sa tri implanta po vilici. Prva faza izrade dentalne proteze na implantima podrazumeva ugradnju dva do četiri zubna implanta, i potom period mirovanja od oko tri meseca u donjoj i četiri meseca u gornjoj vilici za srastanje titanijumskih šrafova sa viličnom kosti. Nakon toga zubni implanti se otvaraju, na njih se zavrću lokatori, a u dentalnu protezu se ubacuju prstenovi koji će se zakačiti na implantne lokatore kao drikeri. Nova zubna proteza se uglavnom izrađuje nakon par meseci od ugradnje titanijumskih implanata, a u međuperiodu se nosi stara zubna proteza koja je mekano podložena. U određenim slučajevima se može izraditi nova proteza pre ugradnje zubnih titanijumskih implanata i koristiti se u periodu dok zubni implanti srastaju za viličnu kost.
Pomenuli smo već da kod zubne proteze ne morate brinuti o eventualnim komplikacijama, jer ukoliko se dogodi da se titanijumski implant ne integriše u viličnu kost cela implantno-protezna konstrukcija nastavlja da se drži na preostala tri implanta. Postoji mogućnost i da se naknadno ugradi novi implant i da se proteza ponovo drži na 4 implanta. Takođe, mnogo je lakše reparirati zubnu protezu ako se nešto dogodi sa samom protezom nego reparirati fiksni cementirani rad. Doduše, ova lakoća održavanja dolazi na uštrb komfora i funkcionalnosti (u odnosu na fiksni rad).
Važno je napomenuti da zubna proteza na implantima omogućava lak prelazak sa proteze na fiksni implantni protetski rad, jer je više od polovine implanata već na mestu.